Razgolitimo se od brze mode

2011. godine, H&M je otvorio svoju prvu trgovinu u Zagrebu i mislim da neću zaboraviti uzbuđenje kojim su svi prštali uoči otvaranja. ''Wow, kupit ću si neku super majicu za 30 kuna na sniženju. Idemo do H&M-a nakon faksa samo da vidimo kaj ima novo?'' 2017. sam nakratko živjela u UK i Primark je bio udaljen 10 minuta od mog stana, a odjeća nerealno jeftina. Majica za 1 funtu? Zašto ne? Sjetite se ogromnog boom-a kineskih dućana, mirisa plastike koji vas omami odmah pri ulasku u trgovinu, smiješnih cijena za odjeću upitne kvalitete, ali i usađenog društvenog srama vezanog uz nošenje odjeće iz ''kineskog''. High-street fashion brandovi su ih uspjeli izgurati svojim još nižim cijenama, popustima i postavljanjem trendova koje danas plasiraju preko mnogobrojnih kanala. Koliko puta vidite da fashion influencerice nose isti komad odjeće na fotkama za Instagram?Ako Heidi Klum nosi robu iz Lidla, mogu i ja ili je to samo marketing i Heidi fakat nikad neće stajati s tobom u redu za leopard sako i poriluk.

Prošla je tek godina otkad sam se zapitala: ''Kaj će mi to?'', i odlučila ne kupiti niti jedan jedini novi komad odjeće, izuzev gaća doduše. Ne rastem već godinama, doma mogu nositi i majicu iz 8. razreda, ispraznila sam bakin ormar, ne trošim vrijeme u shopping centrima. Da bi modni brandovi uopće mogli prodavati odjeću po toliko niskoj cijeni, netko negdje plaća visoku cijenu, ali to najčešće nismo mi. Otrovne kemikalije koje se koriste pri bojanju odjeće utječu na zdravlje radnika i radnica u tvornicama negdje-tamo-daleko, onečišćuju vodu, u krajnjoj liniji umjetni materijali štete i našoj koži. Koliko često zavirimo na etikete prije nego ih prerežemo? Briga li nas uopće odakle dolazi naša odjeća i tko je proizvodi? Domaća zadaća: pronađi Bangladeš, Vijetnam i Pakistan na karti! Što se događa s odjećom koju predamo npr H&M-u na recikliranje da bi dobili popust na novu kolekciju? Bezbroj je dokaza da većinu odjeće ''za recikliranje'' pošalju u neku istočnu zemlju gdje postaje hrpa smeća ili se spaljuje. Želimo vjerovati brandovima da čine nešto dobro za spas planete, jer postajući njihovim kupcima sami smo sučinitelji "ispravnog".

Lako nas je uvjeriti prišivenim etiketama zemljanih i zelenih tonova.