Pustinja bez voznih redova

Sanjam te nocas, tebe kojem ne mogu poslati pismo.

Bosim stopalima koracas i iz daljine ti vicem da obujes cipele jer pustinjske ruze imaju trnje.

Smijes se, mozda imaju ostre bridove, ali trnje sam izmislila.

Tvoja Ofelija je opet sve pobrkala ili zakoni kristalne strukture, u snovima, ne vrijede.

Ovaj san je njezina oaza.

- Obecaj da ces od nocas sanjati samo nas prvi poljubac.

Bez pustinje, molim. Krvavi tragovi privlace lisice.

- Ali...i sam si rekao da pustinjske ruze nemaju trnje.

Nisu imale sve dok ih nisi izmislila. - Sutranoc cu ti donijeti cipele. Samo u pustinji te, jos uvijek, jasno cujem.

Uostalom, na pijesku nitko nikad nije uspio izgraditi tracnice. ♡