O Dunjama, dunjama i Rimljanima

Što Mediteranu manjka, različite su vrste listopadnog drveća i jesen u kojoj ćemo ih neposramljeno pogledavati ogoljene. Nedostaje mu početak i kraj, smjena godišnjih doba jer po tom pitanju ja sam konzervativka i u drugačijem se snalazim teško.

U mediteranskom rujnu, između ruševina, vulkanskim pepelom skrivenoga grada, žutila se i zelenila jedna dunja. Tog rujna bujale su istovremeno i Dunja i dunje. Iako danas na Sorrentinskom poluotoku žute se samo limuni, brzinskim povijesnim pregledom ustanovit ćete da je azijska migrantica u Rimskom carstvu zauzimala mnogo više čestica tla za raspust svoga korijenja. Trpku i dlakavu voćku, zamijenila je slađa, manje mirisna polusestra jabuka.

Rekli su mi da zvat ćeš se Dunja i

Zaklinjem se da umjesto ogrebotina,

Stablo dunje pored bostana tebi ostavljamo u amanet.

Pod kožom korijenje je duboko,

Isprat ću posoljenu kožu muljavom rijekom.