Kopneni prelazak granice - zona A

Već mjesecima nisam zapisala ništa osim šturih bilješki o svojim učenicima. Ukalupljujem se, gubim dah, ne zamjećujem detalje, nemam vremena ili ga ne uspijevam pronaći, ne osjećam istinski ushit, promatram brojeve na svom računu prije spavanja. Odrastam. Ovo je zabilješka o meni. Jednom kad ostarim, jednom kad neću moći hodati, a to mi je jedina draga fizička aktivnost, jednom kad se ljepota ispere s mog lica, jednom kad odu oni meni dragi. Ovo je podsjetnik na proživljene trenutke, bila sam.

G i ja odlazimo u Trst. Puno ljudi idealizira našu vezu i misli da je neizmjerno zabavno imati partnera neke druge nacionalnosti, pripadnika drugog kulturološkog kruga. On i ja ne dijelimo nacionalnu povijest, jezik, kulturu. Svaki odlazak negdje znači da će dosadnjakovićka u meni poželjeti objasniti povijesne događaje, običaje, prisjetiti se neke crtice iz svog ili života moje obitelji. Svaka eks-jugoslavenska obitelj u svojim mentalnim uspomenama čuva odlazak u Trst. Špeceraj. Traperice. Kožne čizme. Yugić. Švercanje robe. Granična milicija. Marke. Proživjela sam taj pothvat kroz obiteljske priče nebrojeno puta. Trst je za mene okus Super Dickmann's-a kojeg se prije nije moglo naći na našim policama. Sigurna sam da znate okus tog komadića šećernog raja zamotanog u tanku čokoladnu koricu. Onaj waflle na dnu najrađe bih bila bacila jer se nije mogao ni usporediti s ostatkom Dickmann's-a, ali svaki izvor slatkog je bio blago za malenu P.

Moji povremeni susreti s Trstom nastavili su se iz autobusa. Vračajući se iz Napulja, Trst se činio prostran i svježe izvjetren na buri. On je kao i Karlovac. Je li i'ko ikad stao u Trstu? Nakon 90-ih je l'. Kao i većina gradova, u 21. stoljeću i Trst postaje destinacija - vaš vikend bijeg od sumorne svakodnevice. Zaudara na Italiju, ali njegovu prošlost izdaju stoljetne habsburške ljepotice koje su skelama opkružili Balkanci. Prepoznaješ ih na kilometar, cigareta i psovka nerazdvojno izviruju kroz usta. Minimalac će im gazda isplatiti na ruke i time se hvali po novinama. Čitam o brojci od 3000 Srba koji trenutno nastanjuju Trst, kažu znatno manje nego prije. Gazdarica apartmana se školovala na srpsko-hrvatskom, ali izbjegava sa mnom komunicirati na ''našem''. Ne želi se blamirati, pa se ja blamiram na talijanskom. Trst još uvijek nije u potpunosti preplavila epidemija airbnb-a pa ako za jadni sobičak platiš 50 eura još si dobro i prošao. Kava od jednog do dva eura. Napolitanske i sicilijanske pizzerije, talijanski restorani s ćevapima na meniju. Smisao za modu kod Talijana, sjeverno od Kampanje, je neupitan i ne odriču se svog klasičnog stila.

Drugi na dnu, naizgled, mladi su pridošli Afrikanci kojima psovka ispadne iz usta tek nakon što ih odbiješ po stoti put, a netom su se ponadali da će ti utrampiti kuharicu afričkih jela na talijanskom. Ja sam hodajući magnet za ulične prodavače beskorisnih materijalnih i nematerijalnih dobara. Svi oni pristupe sa smiješkom, a kad im se uz izvinjenje pokušavaš othrvati, smiješak se pretvara u bijes zbog nepovratno izgubljenih 5 minuta.