Bagrem

Gotovo mjesec dana je prošlo otkako sam vam pisala o mirisima proljeća. Bilo bi šteta ne otkriti nešto o dominantnim mirisima svibnja. Iako je svibanj, svoje ime dobio prema grmolikom svibu (Cornus sanguinea), o njemu neću pisati jer me mirisom zaveo – bagrem (Robinia pseudoacacia). Bagremu se možemo diviti zbog njegovog mirisa kojeg bi nekom vanzemaljcu opisala kao miris zelenog čaja s jasminom. Ako smo pčelari ili pčele, pelud koji skriva u svojim cvjetovima biti će i više nego dovoljan da medom ispuni sače i staklenke. Slatkoći bagremovog meda odlična je protuteža suhi slani sir! Ako smo biolozi, govorit ćemo o njegovoj upornosti da nađe svoje mjesto u svakom šumarku ili osunčanoj livadi kojoj okrenemo leđa. Bagremove mladice se invazivno šire i nemilosrdne su prema drugim vrstama biljaka. 1600-ta je godina, Giordano Bruno je zapaljen u Rimu, East India Company je osnovana i zapad je još dublje zario svoje duge prste u blagodati istoka - pamuk, svila, začini, opijum, rođenje zapadnjačkog hedonizma i kolonijalizma. Sumo hrvanje postaje profesionalni sport u Japanu! Galileo Galileu je rođena kćer koja će postati opaticom. Svijet je nepovezan, još uvijek u mraku i bez telefona, bračni parovi ne tonu u san obasjani TV reklamama. U tadašnjem Parizu, bez Eiffelovog tornja koji će biti sagrađen gotovo 300 godina kasnije, Jean Robin marljivo prikuplja sjeme biljaka iz cijelog svijeta. Internet izvori su me naveli da prepričam priču o Jeanu, francuskom botaničaru, koji je početkom 17. stoljeća kraljevima i kraljicama stvarao raskošne vrtove, a u jednoj od svojih knjiga katalogizirao 1300 domaćih i egzotičnih biljnih vrsta. Uvjerena sam da prosječni žitelj 21. stoljeća prepoznaje svega 30ak biljnih vrsta. Iako brojni izvori tvrde kako je upravo on posadio prvi bagrem na europsko tlo, odlučila sam se prikloniti znanstvenom članku koji tvrdi da Jean ipak nema veze s prvotnom introdukcijom, već da je nepoznato tko je bagrem donio iz nativne Sjeverne Amerike. Članak spominje prva opažanja i brzo širenje bagrema u Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Češkoj gdje je sadnja bila poticana i preporučljiva zbog kvalitetnog drvnog materijala, brzog rasta, i sprječavanja erozije tla. Iako je bagremovo latinsko ime skovano upravo u čast Jeanu Robinu, možda mu ta posveta ipak ne bi toliko laskala kad bi mu danas objasnili koncept invazivnih vrsta, iako se pitam koliko konzervacijskih pogrešaka i sami nehajno činimo u 2020. Sorry Balaševiću, ali ''Ne lomite mi bagrenje'', danas kad zarasta i nestaje sve više otvorenih staništa, ne može i ne smije biti imperativ.

1. bagrem 2. (japanski?) dvornik Daljnje čitanje: Black locust (Robinia pseudoacacia) beloved and despised: a story of an invasive tree in Central Europe https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6143167/